Utjelovljena seksualnost i Ženska moć

Anamaria se masažom i tehnikama iscijeljenja bavi već devet godina, u okolici Bostona. Nakon višegodišnjeg rada, vratila se na fakultet kako bi završila Kulturalni studij, te stekla diplomu američkog fakulteta Lesly University.

Kako se za vrijeme studija susretala s mnogim različitim vidovima znanja i vještina, unutar i izvan fakulteta, tako je otkrilai umjetnost trbušnog plesa. Naučila se izražavati kroz razne umjetničke forme, a uz ostalo se bavi i pisanjem i pjevanjem.

Vođena idejom da su tijelo, um , duh i emocije neodvojiva cijelina, Anamaria tu viziju cijelovitosti nastoji oživjeti i u svom privatnom životu i radu, te integrirati duhovnost, kreativnost i prirodni svijet u svoju svakodnevicu. Jako voli svoj život s dvije ''lude'' mačke u maloj kućici u šumi i veseli ju ideja o plesu kroz život.

---

Trbušni je ples za mene, većim dijelom učenje kako utjeloviti vlastitu seksualnosti i slaviti žensku snagu i duhovnost. Moj studij tradicije trbušnog plesa kao rituala, tehnike iscjeljivanja i izražaja, mi je pružio razne načine da trbušni ples istražim kroz vlastito iskustvo. To je dovelo moje istraživanje do tema o ženskoj moći, seksualnosti, duhovnosti, autoritetu, bijesu. To su centralne teme mog diplomskog rada. Otkrivanje vlastite moći, seksualnosti, autoriteta i bijesa kroz trbušni ples, otvorilo me za materiju koju sam proučavala. Bavljenje trbušnim plesom u tom trenutku, pomoglo mi je da održim određeni nivo svijesti o svom tijelu, i lakše privedem studij kraju. Primjećujem kako su trbušni ples i pokret, općenito, sredstvo koje mi pomaže da budem prisutnija u svijetu oko sebe. U ovom se tekstu bavim onim što sam naučila kroz trbušni ples i na koji me način vodio. Većinski ću se baviti svojim vlastitim iskustvom kroz ekscerpte iz mog dnevnika, iskustava vezana uz pismenu i video građu, te sam ples.

Zapis u dnevniku - 19. 02. 2001. :

Lagano, Pulsiranje, Drhtanje, Vibriranje

Zakočene, blokirane, stagnirajuće Energije – Otpor, Suzdržanost – Što ako se pustim? Što onda? Mirna, Glatka površina

Ispod: uskomešani, uzavreli bijes izbacivanje otrova

Ali ne, ne mogu popustiti – moram pustiti da ga osjetim

Želim slušati svoju stidnicu, jajnike, bedra:

Sada, slušam sebe,

Sada, slušam sebe,

Sada…

Predivan je osjećaj otvoriti svoje tjelo ponovno na ovakav način. Vraćanje trbušnom plesu put je ka dubokoj unutrašnjosti mojeg bića. Osjećam blokadu u svojoj zdjelici. Ima toliko susprezanja, energije zarobljene u pukotinama i tkivu oko moje krstače, trtične kosti, stražnjice i bedara. Želim osjetiti vlastitu snagu i moć u svojoj zdjelici i nogama. Osjetiti ukorjenjenost, ne rigidnost.

Moje se iskustvo iscjeljenja produbljuje kako postajem svijesnija vlastite potrebe da opustim dijelove svoga tijela, svoj um i duh koji se stežu oko boli i traumatskih iskustava koje sam proživjela ranije u životu. Katolička vjera, u kojoj sam odgojena, opterećena je osjećajem srama i potiskivanjem kada su u pitanju seks i seksualnost, što je karakteristično za patrijarhalna društva, tako da je razvijanje zdravog pristupa prema vlastitim željama bilo nemoguće. Dovoljno je reći da sam kao dijete proživjela traumatsko seksualno iskustvo koje je na mene ostavilo dubok trag. Kao srednjoškolka sam zbog svog bijesa, otpora i neposlušnosti bila izbačena iz škole. Šutnja, bijes i poniženje koje je taj događaj uzrokovao, i sram koji sam osjećala vezan uz seks, direktan su povod svih mojih pokušaja da razumijem vlastiti i tuđi bijes, i seksualnost. Mnogo je slojeva tuposti i srama ovijeno oko mog seksualnog identiteta i reakcija, pa ipak, osjećam kako se se ti slojevi ljušte kroz trbušni ples, i sve sam svjesnija prirode tih blokada.

Za svoje istrazivanje, poslužila sam se i knjigom: "Getting Our Bodies back for insights into the process of healing" (1996). U kojoj autorica Caldwell iznosi kako trauma izaziva odvraćanje od direktnog fizičkog doživljaja svijeta oko sebe, te rezultira otuđivanjem od vlastitog tijela kako bi se izbjegao bol. Ona naglašava kako je to otuđenje od vlastitog tijela uzrok svih ovisnosti. U mom tijelu rezonira istina ove izjave. Još uvijek ponekad upadnem u tupilo, i iako je moja jedina trenutna ovisnost čokolada, prije je to bila ovisnost o marihuani. Jedan od glavnih razloga zbog kojih me privukao trbušni ples, upravo je činjenica što mi omogućava da probudim i pokrenem određene dijelove tijela i na taj način aktiviram vlastiti centar. Doživljavam trbušni ples kao usidrujuću silu koja budi svaki impuls, misao i akciju iz točke spontanosti, za razliku od kompulzivnosti koja izaziva ovisnost. Najviši mi je cilj nastaviti učiti kako oživjeti vlastitu sponanost i živahnost.

Ovo su problemi kojima se bavim kroz trbušni ples:

1. Oslobađanje moje Zdijelice i Kralježnice

2. Sram i Negativna Percepcija Vlastitog Tijela

3. Intimnost i Emocionalna Otvorenost

4. Seksualnost i Jačanje Vlastite Moći

5. Bijes i Osuđivanje

Osvijestila sam kako izolirati pojedine mišiće kroz pokret u plesu. Početni stav u plesu sam po sebi već poravnava moje noge i mišiće između nogu i zdijelice. Skupljanjem nogu zajedno, opuštanjem donjeg dijela kralježnice i pokretanjem mišića prepona i drugih zdjeličnih mišića, stvara se centar moći, te se opuštaju stari obrasci držanja tijela zgrčenim. Zbog problema vezanih uz način na koji sam gledala na vlastito tijelo i tjelesna tenzičnost prouzrokovana takvim viđenjem vlastitog tijela, doveli su do iskrivljenja moje zdjelice, što rezultira time da mi je desna noga malo kraća od lijeve, a zadobila sam i skoliozu donjeg dijela kralježnice. Međutim, kada kružno pomičem zdjelicu osjećam kako mi se desna noga izdužuje, a kuk se pomiče u uravnoteženiji položaj. To je tako uzbudljivo! Sljedeći zapis u moj dnevnik govori o tom otkriću:

Takvo je olakšanje osjećati energiju kako slobodnije struji kroz jajnike, perineum, vaginu, stidne usne, a osjećam da moram osvjestiti te točke. Ti me pokreti povezuju s mojim spolom. Osjećam se puno fluidnije, osjećam specifičnost svakog mišića, organe i kosti, a to mi daje osjećaj jasnoće tijela, uma i duha. Uživam, kada mogu osjetiti razliku između pojedinih djelova tijela, na primjer: prisutnost jajnika koje nježno stimulira njihanje kukova, u usporedbi s napetošću prepona i bedrenih mišića koji dršću. Želim osloboditi svoj Kundalini!

Poglavlje koje se bavi zdjelicom u knjizi "Bakine Tajne" (org. "Grandmother's Secrets") primjereno se zove: "Zmija spontanosti nalazi se svijena u zdijelici" (org. "The Snake of Spontaneity is Coiled in the Pelvis"(110)). Ovo poglavlje rasvjetljava mnoga pitanja vezana uz žensku seksualnost, moć i snagu, koja i sama istražujem. Iako je pisanje i čitanje o trbušnom plesu daleko od samog iskustva, korištenje vrlo slikovitih prikaza u ovoj knjizi uzvisuje sam ples, i pisan je na način da ga instiktivno razumijete. Sama ideja ''zmije svijene u zdjelici'' pomaže mi da osjetim zaokruženost, prizemljujuću težinu moje utrobe. Kada se radi o izvođenju kruga kukovima, autorica kaže:

"Izvor vaše snage i moći nadilazi granice vašeg tijela. Vaša koža postaje prozračna i vi upijate sav prostor oko vas. Širite se izvan prostorije u kojoj se nalazite; kružite kukovima i upijate svu okolinu, drveće, kuće, ulice, širite se izvan granica grada, preko planina, polja, šuma, sve do rijeka i oceana. Osjetite kako su vam usne slane, i kako se prostirete preko stepa i pustinja, preko cijele planete, i dalje, sve do zvijezda, u univerzum, u prazninu. Bezgranične, beskrajne"...(111).

Ja razumijem o čemu autorica ovdje govori; moja interpretacija je da je ovo metafora za polagano uljuljkivanje natrag u zajednicu. Čini se kako ti pokreti povezuju individuu sa okolinom. Moja iskustva fizičkog iscijeljenja već od samog početnog stava u trbušnom plesu, proširila su mi percepciju. To funkcionira na ovaj način: kada osvijestim najdublji centar u svojim prsima ili zdjelici, osjetim što to znači utjelovljeno ja. Iz te svijesti o utjelovljenosti, upijam okolinu oko sebe i stvaram odnos s njom. Ovakvo istraživanje trbušnog plesa integrira znanje i učenje koje dobivam na fakultetu s iskustvenim znanjem. Trbušni mi ples omogućuje da se ne povlačim od svijeta u procesu iscijeljenja, već da se približim drugima kroz vlastitu čovječnost. Liječi me od srama da budem viđena i da vidim.

Kroz trbušni ples iscjeljujem i mjenjam vlastitu percepciju sebe same, i otkrivam slobodu kroz umjetničko izražavanje. Na taj način izražavam samu srž svoje ženstvenosti.

Zapis u dnevnik: 20.03.2001. :

Prizivanje određenih sjećanja u svijest i proživljavanje emocija vezenih uz njih, čini se gotovo kao kinetički doživljaj, ili tektonsko podrhtavanje. Osjećam kako zakopani događaji iz mog života isplivavaju na površinu, kako bi napokon bili probavljeni i prihvaćeni. Pročišćavam svoj cijeli sistem od otrova koji je onečišćavao cijelo moje biće i ostavio mrlju na mojoj mladosti. Taj je otrov sistematsko negiranje stvari. Negacija i sram, imaju tako onesposobljavajući efekt, da ih se ponekad čini nemoguće riješiti. Toliko je podmukla priroda te boli, da izaziva otpor i želju da ju se ignorira. Ta mi se bol uvukla u kosti i stanice i promjenila mi fizionomiju.

Želim instiktivno reagirati na ljude. Želim stalno proživljavati proljeće, kada se događa unutarnji i vanjski preporod, kada se sve čakre bude. To je dio cijelog tog pokušaja buđenja unutarnjeg djeteta, spontanosti, i življenja na utjelovljeniji način. Spontanost je za mene sposobnost neposrednog odgovora na situacije u životu. Želim uskladiti emocionalno i fizičko tijelo, kako bi energija čišće tekla kroz mene, a ne zadržavala se i samo se upijala u moje biće.

Svi moji centri otvoreni su, u njima struji kontinuirana kružna sila, i ja sam spremna na cjelovitiji život. Usredotočena sam, te u svakom trenutku primjereno reagiram, primajući i davajući točno onoliko koliko je potrebno. Ovo je, naravno, cijeloživotni proces. Stvari u životu zahtjevaju vrijeme, i osjećam potrebu da se opustim, čemu je djelom razlog i to što završavam studij i zatvaram jedno poglavlje u svom životu a istovremeno mi se otvaraju mnoga druga.

Dokumentarni film, "Snaga Plesa" (org "The Power of Dance"), prilično vjerno prikazuje proces koji sam opisala. Pripovjedač u tom dokumentarcu opisuje tradiciju istočnjačkih plesova kao jedinstvo duha s fizičkim tijelom kroz ritualne, svete pokrete i geste u plesu. Začetnici modernog plesa na zapadu bili su inspirirani tradicijom koja tako otvoreno prikazuje duhovnost tijela u pokretu. Jedna Indijka koja se pojavljuje u filmu i koja se bavi tradicionalnim plesom opisuje kakvo značenje ples ima za nju: " Osjećam svojevrsno buđenje iznutra – duboki osjećaj harmonije. Osjećam to dok nastupam. Mislim da nije lako postići taj osjećaj harmonije, jer je čovjek većinu vremena isfragmentiran iznutra. Mislim da ples pruža put do harmonije".

Ja se slažem s njom. To je zasigurno nešto što dublje istražujem kroz ples. Sama činjenica da sam sve ovo morala staviti na papir i izartikulirati vlastite doživljaje, još je više produbilo moje iskustvo. Zanimaju me i kombinacije riječi i korištenje glasa u pokretu. Još jedna umjetnica koja se pojavljuje u filmu govori upravo o korištenju riječi u plesu: "U plesu se tijelo koristi kao medij za izražavanje. Koristimo riječi i glazbu kao formu izraza koja je podređena plesu."

Doduše, ja ne vidim riječi i glazbu kao podređene, osim u slučaju kada ples govori sam za sebe. Smatram da riječi, zvukovi i glazba mogu upotpuniti ples. To je jedna od karakteristika plesne terapije. Prodorne riječi koje se izgovaraju u određenim intervalima te ples i pokret čine moćnu kombinaciju koja pročišćava i transformira misaone procese, i omogućava integraciju energija tijela, uma i duha. Osvješćivanje nijansi koje se nalaze u riječima i pokretu divan je i instruktivan plesni stil koji mi odgovara. Tebi Lorraine, koja si ovladala tim nijansama, hvala, i radujem se našem daljnjem, zajedničkom radu.