Muškarci - trbušni plesači

Oduvijek je postojala tradicija muškaraca preobučenih u žene koji plešu iznimno ženstvene plesove. Oni se nazivaju Cengi (Sirija), Kojak (Turska), Batcha (Perzija), Qawaal (Arabija) i Hawaal (Egipat). Kako je Bliski istok snažno podijeljeno društvo, u nekim povijesnim periodima i u nekim područjima, smatralo se nedoličnim da žene plešu u prisutnosti muškaraca. Tradicionalno su njihovu ulogu tada preuzimali muški plesači-oponašatelji žena. Danas je Turska najtolerantnija prema tim plesačima. Mnogi ljudi su prisustvovali tim nastupima, a neki od gledatelja nisu ni bili svjesni razlike jer su plesači toliko vjerodostojnio oponašali žene da ih nije moguće razlikovati od njihovih kolegica.

No, nisu svi muški plesači trbušnog plesa oponašatelji žena. Neki muškarci razvijaju provokativne scenske ličnosti, izvode izolirane pokrete dijelova tijela, te demonstracije abdominalne snage, spretnosti i savitljivosti kojom zapanjuju i muške i ženske gledatelje. Ponekada upotrebljavaju mačeve, štapove ili plašteve kao rekvizite. To je sve dio čarolije zabavljačke profesije. Neki od najpoznatijih muških trbušnih plesača 20. stoljeća su John Compton i Bert Baladine iz San Francisca, Ibrahim Farrah i Yussari Sharif iz New Yorka, Amir iz Bostona, Aziz i Jason iz Salt Lake Citya, Jim Boz i Alfredo sa Sjeverozapada, Said el Amir i Horecio iz Njemačke, Princ ArKhan iz Turske, i Mousbah Baalbaki iz Libanona.